srijeda, 3. kolovoza 2016.

Balaševićeva kćerka se oglasila na društvenim mrežama povodom koncerta u Puli





Nakon kritika povodom odrzavanja Balasevicevog koncerta u Puli 04.08. ove godine, oglasila se njegova kcerka, Beba Balasevic, koja je odgovorila sljedece:


"Pise meni danas izvesni Dalibor...
Kaze 'uvredjen je Djoletovim izjavama i mora da me izbrise iz prijatelja jer je moj otac sramota za celu Srbiju.'
Citao je jedan od onih laznih, fazon intervjua na sajtovima koji izmisljaju vesti poput Njuza i imaju za svrhu samo da zasmeju...
Dalibor, dakle ne ume da prepozna razliku izmedju pravih i laznih sajtova koji prenose vesti i izjave, ali ume da prepozna razliku izmedju Slovenaca, Srba, Hrvata, Madjara, Moldavaca...generalno te vazne stvari...
Dalibor misli da je on taj koji zna sta je i ko sramota za Srbiju.
Dalibor misli...
Dalibor ne misli.
Dalibor mrzi.
Ne budi kao Dalibor.
Moja nova kampanja. :) :)"


Jos jednom smo svjedoci Balaseviceve ljudskosti, koju vidimo i u odgoju njegove djece. Ono sto je nama  porucivao stihovima kao sto su "I Bogu je prosto bilo kristimo l' se, ili klanjamo.." naucio je i svoju djecu.. Svaka cast veliki covjece!! 


"Izdaleka, kroz nišan snajpera ponekom bi se možda učinilo da su to pre Muslimani, Srbi ili Hrvati, ali ja sam im prišao prsa u prsa, dobro sam ih video, i verujte mi na reč...To su samo Ljudi...Ništa strašno... "  , Đorđe Balašević



I za kraj jedna prelijepa pjesma! :)


ponedjeljak, 1. kolovoza 2016.

Mnogo umjetnosti na jednoj slici. Pet velikana!

Jednom smo svirali u Banja Luci, gde su bili svi mogući likovi sa estrade, i mangupi su provalili u garderobu i maznuli kožnu jaknu koja im se činila kao dobar plen. To je bila Kemina jakna u kojoj su mu bili ključevi od auta i sve ostale stvari… A Kemo se nije nervirao puno, kao da je znao… Za pola sata, kad je pušten glas o tome, pojavili su se ti likovi i vratili jaknu, rekli su samo pandurima: - Nismo znali da je Kemina.... To sve priča o njemu… - Đorđe Balašević, umesto epitafa...
~Fotografija: Oliver Dragojević, Vlado Kreslin, Đorđe Balašević, Stipica Kalođera i Kemal Monteno, Sarajevo, 2000. godine






Pesma koju je Đole posvetio Kemi nakon njegove smrti:

Stari moj
premalo smo se druzili
al' smo se, ono, kuzili
i istom caru verno sluzili

I eto
zimski dan, k'o stvoren za tugovati
al' ne dam da me do'vati
danas nikako, danas bolje ne

Mi pesnici
imamo svoje trikove
tuga je tu za stihove
a radost je za voljene

Stari moj
sve redje smo se sretali
k'o ptice smo preletali
bogaze gde su drugi skretali

Al' tako ponekad
sa mesta se ne pomaknes
a opet svima odmaknes
nekad ostati znaci trajati

Mi, pesnici
i nismo neke delije
al' katkad je najsmelije
na svome mestu stajati

Ref.
Ovaj duet otpevacu sam
ne ide to, znam, al' sta bude
za sanjare, male blesane
noci besane, za zaljubljene lude

Harmonija par, i zera vibrata
nasledjena stvar od starijeg brata
s pola daha, kap sevdaha
sve na svom

Kroz ponoc i muk
i pazarnom vrevom
mine dobri duh svojim Sarajevom
kao refren kog zvizdukas carsijom

Stari moj
gluvi nas dani napali
i tu gde rima zafali
jos samo sveca da se zapali

Zimski dan
severac tuli flautu
i sve je u fejd autu
i nit bih pevao, niti bi' cutao

Kao kameo
k'o silueta s broseva
decak s gitarom s Koseva
u pesme je odlutao




"U redu, d-mol. Ne moras se kriti, znam da si tu." (GLEDAJTE CIJELI KONCERT- BG '93 ) Uzivajte!

Spustio sam slušalicu. Pa roletne. Pa glavu na jastuk. Bilo je to vreme koje sam, pristavši na pomeranje bioritma, sam sebi nametnuo kao vreme za spavanje, i tešio sam se da će sve biti bolje kad se probudim.
Ali, postojao je jedan mali problem.
Prethodno je trebalo zaspati...
D-mol je šuškao po sobi preturajući po stvarima kojih se Riđa dotakla. Mislio sam da sam sve zatvorio, ali nekako se ipak uvukao u stan.
- U redu, d-mol. Ne moraš se kriti, znam da si tu...

Učinilo mi se da čujem divlje guske, sklopio sam oči pokušavajuci da ulovim odjeke njihovog kričanja, koje se nije ponovilo, i samo mi je u glavi jedno vreme ostala slika olovnog neba, i spori ritam savršeno sinhronizovanih krila.
I to je poslednje čega se sećam...

("Tri posleratna druga")








Odlutas ponekad i sanjam sam
priznajem ne ide, ali pokusavam
i uvek dodje D-moll
spusti se ko lopov po zicama
ruke mi napuni tvojim sitnicama
i tesko prodje sve to

Jedan D-moll me dobije
kako odes ti u sobi je
glupi D-moll uvek sazna kad je to
uhvati me cvrsto i ne popusta
lud je za tisinom, to ne propusta
vodi me u svoj plavicasti dol

Jedan D-moll me razvali
neki bi to prosto tugom nazvali
nije to, sta je tuga
za D-moll

Ponekad te nema i sasvim sam
izmisljam nacin da malo smuvam dan
ali je lukav D-moll
pusti da se svetla svud priguse
saceka poslednje zvezde namiguse
vuce mi rukav, idemo

Plasi me on, gde si ti
hiljadu se stvari moglo desiti
glupi D-moll, za kim tugujem svu noc
uzme me u svoju tamnu kociju
nebo primi boju tvojih ociju
znam taj put, to je precica za bol
jedan D-moll me razvali
neki bi to prosto tugom nazvali
nije to, sta je tuga za D-moll

Ostala je knjiga
sa par neprocitanih strana
i neke stvarcice od Herendi porcelana
jedan pulover u kom si bila
i ostala je ploca Best of Ry Cooder
i fina mala plava kutijica za puder
i ja sam te ostao zeljan
dok me bude, moja mila

Prolupaću za koju godinu i onda smo gotovi. - Đorđe Balašević

Đole Balašević razmišlja o novom albumu, koji će izdati na romantičnom, staromodnom nosaču zvuka - vinilu. Šta vi mislite o toj ideji? - Imam odličnu ekipu muzičara, koji su mi i prijatelji (što se vidi na koncertima, nadam se) i svaki čas se nađemo u studiju, malo prepravljamo stare, malo pravimo nove pesme, muziku za pozorišnu predstavu, koješta. Ima dosta novih snimaka, ali nemam pojma šta bi se od tog našlo na ploči. Priznajem da mi je super, to retro, ali se plašim da će biti previše materijala. Ja to radno nazivam “backup”, ali ne bih rizikovao da sve to još dugo nosim samo u glavi. Prolupaću za koju godinu i onda smo gotovi. - Đorđe Balašević






E, bas sam onomad razmislj'o 
od cega pravidu tambure
pa sam pit'o i, i Mitu, i Proku
i onog Mileta Devica, birtasa

Zna li kogod, pa niko 
nije znao da mi kaze
a onda mislim, na posletku
nije to bas tako zdravo ni vazno

Jer, evo, i ova moja tambura
i stara i Bog zna kakva
i zvoni i zveci, a opet svira
pa cu probati sada 
na njoj da vam odsviram

Pa mog'o bih kaz'ti da ispripovedam 
sta mi se jedared desilo 
kad sam isao u Ilidjos na vasar
a jos sam deran bio

Krenem ti ja jedared u Ilidjos
bio tamo neki vasar
sad, je l' vasar, je l' sajam
bas ne mogu tacno da se setim

Al' sta bilo da bilo
baba mi je dao nesto novaca
sta sam ja onda mogao imati
jedno osamnaest, devetnaest godina

Uveliko sam se momcio vec po sokacima
pa mi je baba rekao
na, sine, para, idi u Ilidjos 
i kupi kakvog lepog konja

Ne marim kakvog
sad, je l' zdrepca, je l' pastuva
je l' ajgira, samo kobile nemoj
e bas tako mi je rekao

Baba nikad nije mnogo 
bas voleo kobile
sad sam ga i ja razum'o
otkad sam odrastao

I tako sam krenuo
pa sam hteo nekom precicom, preko polja 
nisam se setio onog sto kazu
preko prece, naokolo blize

Ono bilo letno doba
sto bi kaz'li Englezi
summer time, when the living is easy
tu negde preobrazenje, moz' biti tako
devetnaesti, dvadeseti avgust mesec

Sunce odskocilo, podne 
a od tog druma ni traga ni glasa
kanda da sam zalutao
bogami, kanda da sam zalutao

A gladan i zedan i umoran
jos mi je mati kazla
ponesi stagod za jauzu

Ta, reko, mani, mati
naopako, sta cu nosit'
tu za dva sata, casom cu ja
al', vraga, bas mi je falilo

I vidim, neki salas se beli 
u senci oraja sad, jesu l' bili 
kokosovi oraji ili kakvi drugi
to ne mogu da se setim

Al', reko, 'ajd da svratim
sad sto, sta me kosta
valjda ce mi dati parce 'leba i masti 
i malo aleve paprike odgore

Pa ondak casu vode
a nad'o sam se i kakav tanak spricer
sto Madjari kazu Hozsu lepes
a to na madjarskom znaci dugacak korak

I kad sam dosao na taj salas
prvo sto sam video
na astalu cipovka 'leba bela
vidilo se da je frisak, onako, res malko

A po avliji svuda trcidu pilici
brojleri oni sto se zovu
lepo i dan danas vidim 
kako onako po avliji 
se muvaju levo, desno

Odskrinita vrata od pusnice
a tu e divota jedna
odma' ogladnim kad se toga setim
sunke, slanine, a znas koje slanine

One 'nako sto ima 
red slanine pa red sunke
pa red slanine pa red sunke
pa tako jedno pet, sest puta, ti redovi

Pa ondak, ondak dzigernjace
pa svargle, pa krvavice
a dole jedno plekano bure 
puno cvaraka i drozdine

Sto bi kaz'li Japanci
ikebana, prava ikebana
nista mene to nije, 
sto bi kazl'o, onako, taklo
iako sam bio gladan ko vrag

E, vec neka plava snasa 
sto se muvala levo
desno po avliji i 'ranila 
vec pomenute, one pilice

Da sam tada im'o kucu i njivu
pet, sest svinja i bar jednu kravu
i avliju, u njoj jabuku il' sljivu 
uz'o bih tu snasu plavu

Pitam, je l', di su ti baba i mati
ona rece mi ovako
baba do utorka nece da se vrati
a s materom cemo lako
pa, da te ne slazem
za jedno frtalj sata, u vr' glave

Ref.
Ljubio sam snasu na salasu strasno
bese mirisna ko majska ruza
rekla mi je konacno, al' suvise kasno
kako ima brkatog muza

Tek tad videh iza plasta sena 
s nekim vilama muza njena
on mi rece, je l' ti, vandrokasu
puscaj o'ma moju snasu
a pre toga, sad 
je l' sekundu, je l' dve, ne znam

Ref.

Od tog doba u vasioni su se 
odigrale mloge neverovatne pojave
eto, bas onomad sam citao 
ta Kohoteklova kometla
i sve te zvezde sa repom

Pa ondak onaj Bermudski troug'o 
'di na cudan nacin 
nestajadu silni avioni i brodovi
tol'ko brodova nestalo tamo 
da se ja vec malko brinem 
i za Slavonski Brod 
da mu se sta ne desi

Pa ondak Rusi u kosmosu
pa, ne znam, Amerikanci u kosmosu
pa Kinezi u kosmosu
pa Bogicevic u Ko
pa svi u kosmosu, cudo jedno

A to sam sve kaz'o 
samo da bi malko ilustrovao
ovako, ta mistika i to
sta se sve desava

Jer ja sta god sam zamislj'o
sta god sam sanjao
to sve mi se ostvarilo
sve mi se bas ostvarilo

Eto, onomad mi bas umro tetak
iz Gospodjinaca, i ostavio mi dvanaest 
jutara zemlje, ritske, znas kakve
kazu, navodnjavaj, ne znam 
djubri, prskaj, ovo, ono, 'ibridi
ma kakvi, znas kakva je ovo zemlja

Tu kad bi dugmad posej'o 
opet bi nesto niklo
ja ti kazem, tu bi mog'o sejati
i kikiriki, i articokle

Ondak ono, ono drvo 
sto crnci pravidu lebac od njega
i, cudo jedno, pa sve bi 
tu izraslo, takva zemlja

A u selu dve kuce
jedna bas na glavnom sokaku
da ti ne kazem ni kako se zove sokak
ni koji je broj od kuce
al' kad dodjes odma' ces videti

Odma', odma' se to vidi
ej, sest pendzera sas ulice
od toga cetiri kibicfensteri
pa onako, kad metnem muskatle

A zimi kad nema 
nikakvog drugog cveca
ondak one zimske ruze sitne
one zute, sto lepo onako mirisu

Pa divota da ljudi prolaze 
pa sve gledaju pa govore
ju sto je lepo
ju sto je divno, i jos svasta govore

Kako i ne bi, druga kuca mi tu
celo crkve, isto na lakat
isto je lepa i puna ko oko
samo sto je sa slamenim krovom
al' ne mari, tu mi sad baba zivi i mati

A salas, e, pitas kol'ki mi je
ne bih ti mog'o kaz'ti kol'ki je
i ja sam voleo da znam 
pa sam onomad zvao geometra
cak iz Segedina da izmeri 
al' nije mogao siroma'
na polak se onesvestio

Eto, ne moze to odjedared
al' evo, da uzmes konja ujutru
al' dobrog konja
pa uzjases pa jases
i jases i jases do uvece

Znas, i uvece i tebi i konju dosta
i mislite, gdi smo i krenuli da jasemo
a jos ste na mom salasu
eto, tol'ki je

U stali sest konja
cetir' ova sto ih prezem
sad, je l' u taljige, je l' kad orem
ili tako stagodj

A dva bela, ona paradosa
samo kad je, kad su neki svecari
je l' u zimu, tu tako oko Svetog Jovana
kad ih upregnem u saonice
pa s praporcima, pa divota jedna

Krava imam petnaest komada 
i to simentalke, one 'olandske
znas kakve su
ko iz opateke da su izasle

Da stanes pa da gledas, da kazes
e, ove sigurno nosidu 
tetrapak mleko, takve su
a nije, nose obicno mleko 
ko i nase krave

Samo sto su takve ciste
ko sa cokolade, sa onih slika
mlecne cokolade i tako
divota jedna

Svinja imam dvajes'pet komada jorksir 
i dvajespet komada
sad, je l', berksir il' bert lankaster
ne znam, uvek tu brkam 
od ta dva imena

Pa imam nesto i mangurica
imam i prasica
zivine, tol'ko zivine nisi vid'o
da na'ranim polak Afrike

Znas sta je curaka 
i moraka i pataka i gusaka
jesam jos stagod zaboravio 
svejedno, imam svega

Pa to sam probao 
sas digitronom da izbrojim 
kol'ko imam pa mi iskocio osigurac
ne mos', al' vidi ovako, na primer

Nekad se probudim
pogledam kroz pendzer, pa reko'
ju, sneg pao, znas, beli se salas
pa ondak mislim, pa ne moze biti sneg
naopako, letno doba, kakvi sneg

A ono jaja po salasu
i ne mozes skupiti
unajmim momu da skuplja jaja
pa ne moze
dok skupim opet polak muckovi

Imam nesto i novaca, nije da nemam
ne bi voleo o tom da pricam
kol'ko imam i gdi ih drzim
samo, znas, da ti kazem o'ma'
slabo meni vajda od svega toga 
sto sam ti nabrojao

Zna', kad tako nekad uleto
kad opali kakva omorina
a ja se prevrcem levo, desno 
po onoj gunji, pa ne mogu da zaspim

Znas, pa onda izadjem na kong
pa sednem na basamke
pa gledam u zvezde i mislim
otac mu i te zvezde

Kol'ko toga ima, ne mozes to 
ni izbrojati, cudo jedno, da
e, vis, ondak se s mnogo tuge setim